SVE-MO Plivanje: TERMIN ZA VJEŽBANJE

NEŠTO O PLIVANJU

Iako je plivanje vrlo zdrava aktivnost, ukoliko plivač ne procijeni dobro svoju vještinu i pripremljenost te ne uvaži uvjete na vodi (moru, jezeru, rijeci i sl.) postoji stalna opasnost od utapljanja, te su stoga nužne mjere opreza.

Povijest plivanja

Iz povijesti je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje 'učiti'. Razlog je u tome što većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne može ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati. Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao dijelu općeg obrazovanja (poznata je izreka "sramota, ne znaš ni pisati ni plivati") dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potječe iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. stoljeća slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine. a polovinom 19. stoljeća započinju i prva natjecanja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.

Kao šport plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Ateni, što govori da je plivanje kao šport već tada bio itekako razvijeno. Nastupalo se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za muškarce.

Plivačke organizacije

Međunarodna federacija športova na vodi naziva se FINA, kratica koja dolazi od punog naziva Fédération Internationale de Natation. U Hrvatskoj se krovna plivačka organizacija zove Hrvatski plivački savez.

Tehnike plivanja

Danas u natjecateljskom plivanju razlikujemo četiri osnovne tehnike:

Slobodno (kraul) - iako je riječ o disciplini koja u osnovi pokriva bilo koju tehniku, u praksi je to najčešće kraul tehnika. Razlog je taj što je kraul najbrža plivačka tehnika kojim se ostvaruju i najbrža vremena na svim dionicama iako plivač na natjecanju u ovoj disciplini može, ako želi, plivati i neke od drugih tehnika. Zbog brzine se svi natjecatelji odlučuju za kraul. Kod kraula se izvode naizmjenični zamasi lijevom i desnom rukom, a plivač je u položaju licem prema dolje paralelno s površinom vode. U isto vrijeme, naizmjeničnim udarcima nogama sinkroniziranim sa zamasima ruku kretanje se podržava i pospješuje. Plivač pritom najčešće udah izvodi zakretajući glavu udesno ili ulijevo između dva zamaha rukom i uzme zrak, dok izdah obavlja u vodi.

Plivačka tehnika "crowl" (kraul) popularizirao je, iako ga, naravno nije "izumio", američki plivač, Havajac Duke Paoa Kahanamoku, trostruki Olimpijski pobjednik Igara 1912 i 1920 godine. On je, također, "otac" još jednog popularnog sporta: surfanja

Leđna tehnika - ova tehnika je u osnovi obrnuti kraul; plivač i dalje koristi naizmjenične zamahe lijeve i desne ruke te nogu, ali je ovaj put okrenut licem prema gore, dakle u položaju kao da leđima leži na vodi. Ovo je jedini stil kad plivači startaju iz vode.
Prsna tehnika - kod ove tehnike izvode se pokreti objema rukama prema naprijed uz ograničenje da laktovi moraju biti ispod vode. Pokreti nogu su sinkronizirani s pokretima ruku, no za razliku od ostalih tehnika noge također rade zajedno, u pokretu koji podsjeća na žablje plivanje. Ovo je najstarija i najsporija tehnika plivanja koji zahtijeva veliku snagu nogu i ramena.
Delfin tehnika- vrlo atraktivna tehnika plivanja kod kojeg je osnovni zahtjev da ruke rade sinkronizirano, a laktovi ovaj put ne moraju biti ispod vode tijekom zaveslaja. Općenito se ova tehnika smatra tehnički najzahtjevnijom i najtežom za izvođenje, te zahtijeva osim snage ramena i veliku snagu leđa i nogu.

Plivačka natjecanja, olimpijski bazen

Plivanje je standardni olimpijski sport od početka modernih Olimpijskih igara. Osnovna podjela plivačkih natjecanja je pojedinačno plivanje te štafete. Dalje je podjela prema tehici plivanja, gdje imamo slobodnu tehniku, leđnu, prsnu, delfin te mješovito, kod kojeg plavač pojedine dionice pliva unaprijed zadanom tehnikom na način da koristi sve četiri tehnike redom u pojedinoj etapi utrke. Dionice na kojima se održavaju olimpijska natjecanja uvijek se mjere u metrima, iako se u SAD, koja je jedna od plivačkih velesila, dosta natjecanja odvija i na dionicama mjerenim u jardima. Ipak, standardnim olimpijskim bazenom se smatra onaj od 8 staza, duljine 50 metara. Često se natjecanja izvode i u manjim bazenima, kojih ima više i dostupniji su širem broju plivača. Tako bazen od 25 metara u žargonu često zovemo malim bazenom.

Pregled standardnih dionica za natjecanja, po tehnikama:

slobodno: 50 m, 100 m, 200 m, 400 m, 800 m, 1500 m
prsno: 50 m, 100 m, 200 m
leđno: 50 m, 100 m, 200 m
leptir: 50 m, 100 m, 200 m
mješovito: 200 m, 400 m

Pregled standardnih dionica za štafete i mješovite discipline:

štafete: 4x50 m slobodno, 4x100 m slobodno, 4x200 m slobodno
pojedinačno mješovito: plivač pliva redom delfin, leđno, prsno, kraul na dionicama od 100 m (samo u malim bazenima!), 200 i 400 m
štafeta mješovito: četiri plivača pliva redom leđno, prsno, delfin i kraul, na dionicama 4x50 i 4x100 m (leđno start iz vode)

Plivačka natjecanja u daljinskom plivanju

Osim standardnih dionica u bazenima, plivanje je i vrlo popularan sport na otvorenom, gdje se pored bazena pliva i na moru, rijekama, jezerima, itd. Postoje i službena natjecanja u daljinskom plivanju, a uobičajene dionice su 5, 10 i 25 kilometara. Također se vode i različiti rekordi u disciplinama daljinskog plivanja, tzv. ultra-maratoni.

Plivačka oprema

Za plivanje nije potrebna gotovo nikakva poseban oprema; plivač može krenuti u plivanje potpuno nag, što je uobičajeni način ponašanja nudista. Ipak, češće se sreću plivači opremljeni plivačkim kostimima, koji su se ovisno o modnim kretanjima kroz povijest bitno mijenjali oblikom, materijalima i općenito izgledom. Danas su najuobičajeniji jednodijelni kostimi usko pripijeni iz tijelo od laganih rastezljivih materijala te isti takvi dvodijelni, koji se često nazivaju i bikini. Samopouzdane djevojke i žene će na manje konzervativnim plažama često izostaviti gornji dio bikinija, te tada govorimo o toples varijanti (od engleskog top less ili gore bez) odnosno monokiniju. Natjecatelji na športskim natjecanjima u želji da postignu što manje trenje tijela kroz vodu (i time naravno čim bolju brzinu i kranji rezultat) koriste specifične plivačke kostime od posebnih materijala, koji ponekad tijesno prekrivaju cijelo tijelo pa i glavu na principu kapuljače. Nazivamo ih također i plivačko odijelo ili skin.

Uz plivački kostim, plivači koriste i plivačke naočale, koje omogućavaju lagodnije gledanje o vodi.

Ostali športovi koji sadrže plivanje

Plivanje je jedan od bazičnih športova koje se u različitom obliku pojavljuje kao osnova ili jedna disciplina u drugim športovima. Tako je poznato sinkronizirano plivanje, šport na vodi s loptom kao što je vaterpolo, a plivanje je i jedna od disciplina u modernom petoboju i triatlonu. Također, postoje i športovi koji u sklopu natjecanja ne uključuju plivanje ali je za bavljenje tim športovima znanje plivanja nužno, kao što su jedrenje, veslanje, ronjenje, skokovi u vodu, i tako dalje.

Plivanje u Hrvatskoj

Plivanje je kao šport prisutno u Hrvatskoj od samih početaka modernog športa. Prema natjecateljskim rezultatima, Hrvatska nije velesila u svjetskim okvirima ali je određen broj natjecatelja ipak ostvario najviše domete.

SVE-MO Plivanje

srijeda, 16. travnja 2008.

TERMIN ZA VJEŽBANJE

0 komentari:

Arhiva

Duje Draganja

Gordan Kožulj

Miloš Milošević

Stefan Nystrand

Mark Foster

Sanja Jovanović

Đurđica Bjedov

O meni

II.GODINA NORME-REZULTATI

RASPORED